Dobre priče: “U modi je biti Babaseka” s Tomislavom Livajom

Tomislav Livaja “potegnuo” je čak iz Sarvaša kako bi nam ispunio želju i gostovao u našoj emisiji Dobre priče. Taj neponovljivi i svestrani kreativac – koji je, osim što je magistar i profesor likovne umjetnosti, ujedno i samouki svirač brojnih tradicijskih instrumenata te zaljubljenik u folklor, tradiciju i običaje – već petu godinu žari i pali regijom kao autentična baba zvana Babaseka. Svojom originalnošću osvaja publiku i goste gdje god se pojavi. Smatramo da je to itekako dovoljno velik razlog da upravo s njim ispričamo novu “dobru priču”.

Tomislav je odrastao u Privlaci, a svoje djetinjstvo opisuje kao iznimno živopisno i lijepo. Dodatno ga je obogatio život s prabakom i bakom koje su bile prave, autentične Šokice, dok mu se majka aktivno bavila folklorom.

– Oduvijek sam bio neobično dijete. Od nas četvero braće i sestara, svi su bili matematičari, a ja sam se jedini “bacio” na umjetničku stranu. Moja je učiteljica prepoznala moj slikarski talent, koji je za moju dob bio izuzetno zreo, pa je i moje daljnje školovanje krenulo u tom smjeru. Završio sam Srednju školu za primijenjenu umjetnost i dizajn u Osijeku, a kao srednjoškolac bio sam smješten u učenički dom u kojem smo imali folklornu sekciju u kojoj sam aktivno sudjelovao. Kasnije sam završio i Likovnu akademiju u Osijeku, gradu u kojem radim već pune 22 godine – započinje Tomislav svoju priču i ističe kako iznimno cijeni svoje srijemske korijene, ali se isto tako osjeća i Osječaninom.

Iako u početku nije bio pretjerano zainteresiran za folklor, u tom je ozračju odrastao, a kasnije se i školovao. Iz vedra neba, kao 16-godišnjak, sam je odlučio prosvirati gajde iako o tome nije znao apsolutno ništa. Uz jaku volju i želju, u samo nekoliko mjeseci svladao je taj rijedak instrument. Idućih je sedam godina svirao na ulici, pružajući ljudima priliku da ga čuju i upoznaju, što mu je kasnije donijelo angažmane u raznim ansamblima i KUD-ovima. U 20 godina vodio je čak osam KUD-ova, a zbog potrebe za narodnim nošnjama, Tomislav je sam primio iglu i konac u ruke.

– Potrebe su bile velike i različite, a posla je bilo i ostalo preko glave, pa sam za vrijeme pandemije COVID-19 morao otvoriti obrt – ističe Tomislav, kojemu je primarni posao ipak onaj profesorski. Predaje u belomanastirskoj Gimnaziji te u Tehničkoj školi i prirodoslovnoj gimnaziji Ruđera Boškovića u Osijeku (popularnoj Ruđerici) te ističe kako taj posao izuzetno voli i smatra da su današnje generacije sjajne.

– Ono što kod današnjih generacija ne prolazi jest “moranje”, oni cijene isključivo autentičnost i originalnost. Ako vide da ste “lažnjak”, gotovi ste. S druge strane, prisutna je i prevelika zasićenost sadržajem, pa i mladi imaju potrebu za mirom i bijegom. U Ruđerici predajem primijenjeno crtanje, grafički dizajn, vizualne komunikacije i grafičku tehnologiju – navodi Tomislav, koji je ujedno i voditelj Centra izvrsnosti Osječko-baranjske županije, što smatra posebno važnim za pružanje prilika talentiranim učenicima u specifičnim područjima.

Tomislav nam je ispričao kako je sam naučio svirati gajde, no tu njegovo sviračko iskustvo ne staje; svladao je još sedam tradicijskih instrumenata kao što su tambura samica, dude s četiri i pet pisaka, pastirske frule, dvojnice, strančica i okarina.

– Jedno vrijeme pokušavao sam svirati i violinu, ali to baš nije bilo ugodno za slušanje – šali se Tomislav i napominje kako svaki instrument ima svoju težinu, ali i posebnu ljepotu.

Uz sve te aktivnosti, u doba pandemije Tomislav je dobio priliku ilustrirati jednu knjigu. Paralelno s tim, iz čiste razbibrige, počeo je stvarati ilustracije s likovima starih baka.

– Prvih nekoliko ilustracija pratile su šaljive poruke poput “dođi, neću ti ništa”, i priča se zakotrljala do te mjere da su ti crteži završili na majicama, prišivcima, šalicama, bedževima i mnogim drugim predmetima te su danas važan dio turističke tradicijske ponude – nastavlja Tomislav. Iz štosa se za poklade kostimirao u što drugo nego u babu, i ta mu je uloga sjajno sjela, osobito na prodajnim štandovima gdje su kupci bili puno zainteresiraniji za kupnju od simpatične babe nego od samog Tomislava.

Tako je malo-pomalo nastajala Babaseka, u čiji se lik Tomislav toliko uživi da ostavlja originalan i autentičan trag gdje god se pojavi. To je posebna priča i poseban život. Babaseka je vesela i vrckava udovica pokojnog Tune koja svojim skečevima i bećarcima – koji nastaju nekad unaprijed, a nekad na licu mjesta – gostuje na brojnim manifestacijama i festivalima te je postala omiljen i rado viđen gost.

Uz Babaseku su nastale i “Trobozanke”, vrckava, šaljiva i raspjevana družina koja je gostovala i izvan granica Lijepe Naše, a u planu im je i snimanje albuma.

– Sviramo i pjevamo baš onako iz duše, tradicijski, a reakcije su vrlo pozitivne. Zaradili smo čak i kompliment da smo nova subkultura, što me posebno veseli – istaknuo je Tomislav, koji se u nastavku razgovora potpuno uživio u ulogu Babaseke. Ona nam je pak otkrila detalje svog života u Sarvašu i pokojnog muža Tune koji je bio rodom iz Drenovaca, nabrojala cijeli komšiluk te detaljno opisala crtice i doživljaje iz svakodnevice.

Njezine pošalice došle su sasvim prirodno i mnoge od nas vratile u djetinjstvo, jer Babaseka je upravo to – lik iz prošlosti koji vrlo vješto i živopisno svojom pričom vraća u neka prošla vremena.

Brz govor, slikoviti opisi i dovitljive dosjetke pošteno su nasmijale slušatelje i sve nas u studiju. Teško ih je pretočiti u tekst, no originalnu priču i cijeli intervju moći ćete pogledati na YouTube kanalu Radio Slatine jer smo cijeli razgovor snimili. Posebno osvježenje bili su bećarci koje nam je Babaseka s posebnim guštom odsvirala i otpjevala – punog srca i još veće duše, one starinske, šokačke.

Fenomen Babaseka živi već punih pet godina i čini se da je tek sada u svom najvećem usponu. Svi su zainteresirani za nju, rado je slušaju i smiju se njezinim dosjetkama i pjesmi.

Ovu “dobru priču” odradili smo s posebnim iščekivanjem i veseljem, shvativši pritom da su Babasekine priče originalne i dragocjene jer su to zapravo priče svih nas i naših predaka. Za njezine zanimljivosti nije potrebna moderna tehnologija, njezina komičnost nije naučena, nego dolazi ravno iz srca. Babaseka je original i unikat koji je itekako u modi, a u svakoj njezinoj priči upakiranoj u humor skriva se pouka o ljepoti i bogatstvu života na selu.

– Dovoljno jedite i spavajte, manite se tih vragova od mobitela. Ne gledajte u komšijino dvorište šta radi, već mu idite pomoći. Pravite dicu dok ste mladi, nemojte ih tući, al’ ni previše razmazit’. Radite više rukama, a manje jezikom – poručila je kratko i jasno Babaseka, jedna, jedina i neponovljiva.

Vidimo se na kakvom posijelu ili čijalu, jer kako se sve vrti u krug, tako se vraćaju i babe i običaji. Babaseka je u modi!

(nm/Tekst: Ratka Turk, Foto: Robert Turkalj, ustupljene fotografije)