Dobre priče: “Kad je samo nebo granica” s Anom Sejkorom
Jučer smo ispričali jednu sjajnu sportsku dobru priču koja ima čvrste temelje za još sjajniju budućnost. Priču o ljubavi prema sportu koji postaje način života, smisao i glavni cilj. Takvu priču gradi naša Ana Sejkora koja se s tom sportskom ljubavlju i talentom rodila i lakim, ali čvrstim i sigurnim koracima grabi do vrha i zacrtanog cilja.
– Od malena sam voljela trčati za loptom i stalno sam se igrala na nogometnom igralištu. Lopta me je oduvijek privlačila i nikada mi nije bilo teško s dečkima igrati nogomet. Tako sam počela još od malena igrati za NK Bakić, a kasnije sam prešla u NK Slatinu. Tu me zapazio moj bivši trener Slobodan Filipović i pitao bi li željela trenirati rukomet. Nisam dvojila, bila sam sretna i već sutradan me mama odvezla na prvi trening. Pamtim taj prvi trenutak kada sam stala na gol i od njega se više nisam niti maknula. Tada se rodila moja ljubav prema rukometu – započinje Ana svoju priču i nadodaje kako voli sve “loptačke” sportove, ali rukomet je za nju ipak nešto posebno.
Svoje sportske vještine imala je prilike pokazati i u ostalim sportovima poput futsala, odbojke, košarke, badmintona i u tim sportovima se također iskazala i polučila zavidne uspjehe te za njih bila nagrađivana. Da su u pitanju posebni sportski geni govori i činjenica da joj je djed Josip Kovačić, ujedno i predsjednik Streljačkog kluba Gornji Miholjac usadio i ljubav prema streljaštvu te je Ana osvajala medalje i prva mjesta na raznim streljačkim turnirima.
Sve čega se Ana dohvati u sportskoj sferi poluči uspjehe jer njena predanost i zalaganje u bilo kojem sportu je osnovana na čvrstim temeljima koje je sama postavila još kao šestogodišnja djevojčica. O njenim uspjesima svjedoče i hrpe medalja iz različitih sportova koje je osvajala, ali i gomila dragocjenih uspomena na postignuća na svjetskoj razini zbog kojih, kaže Ana, se vrijedi truditi.
– Prošle godine sam imala priliku s futsal ekipom iz svoje škole sudjelovati na Svjetskom školskom prvenstvu u Brazilu i to je životna uspomena koju neću nikada zaboraviti, a eto dobila sam i nagradu Grada Osijeka “Mladi Lav” kao najsportašica srednjih škola i na tome sam neizmjerno zahvalna.
Sadašnja članica ŽRK Osijek kroz razgovor se prisjetila se samog odlaska u Osijek po završetku osnovne škole.
– Bila je to velika promjena jer sam promijenila doslovno sve. Novi grad, novi ljudi, nova škola. Odlazak od sestre i roditelja u dom u kojem sam i dandanas. U početku je bilo teško, no ubrzo se ispostavilo da su moje cimerice u domu također rukometašice i velika prednost je to što smo išle na zajedničke treninge te su mi one uvelike pomogle da se prilagodim na život u Osijeku, a isto tako su me uvele u rukometni klub. One su mi pokazale kako se živi rukomet i hvala im na tome. One su završile svoje školovanje, a ja sada mogu reći da imam mlađe cimerice koje ja sad uvodim u svijet rukometa – priča nam Ana te ističe da svaki timski sport nije samo treniranje i rezultat, već i ogromno prijateljstvo koje se s tim izgrađuje.
Na naše pitanje ‘gdje se vidi poslije završene srednje škole’, spremno odgovara da želi upisati Kineziološki fakultet jer se u tome vidi.
– U kojem god pravcu išla moja karijera i školovanje, znam da ću svakako biti u sportu i truditi se mladim naraštajima približiti čari sporta te njegove koristi. Osim što je zdrav i koristan, sport nas uči disciplini, radnim navikama i izgrađuje nas kao osobu – ističe ova osamnaestogodišnjakinja kojoj je obitelj cijelo vrijeme bila ogromna podrška.
Ana ima i mlađu sestru Doru koja također trenira streljaštvo i postiže prve zapažene rezultate, no za druge sportove se još nije izjasnila, ali ako bude imala bilo koju želju, sestra će ju moći dobro uputiti.
Ana trenutačno ima pune ruke posla jer ju, osim treninga i redovne škole čeka i Državna matura, no uopće ne sumnjamo da će svi rezultati biti izvrsni, baš kakva je i Ana.
– Samo je nebo granica – poručila nam je na kraju našeg razgovora.
Draga Ana, želimo ti sve visine koje želiš dosegnuti. Samo naprijed!
(nm/Tekst i foto: Ratka Turk)
