NASLOVNICAOD SVEGA POMALO

Jelena Kastaneti – s druge strane tipkovnice

Da, pisali smo o njoj puno puta … powerlifting, hrvanje, medalje, prvakinja Hrvatske … Pomislili biste čvrsta djevojka, sportašica i bili biste u pravu. Ili ipak ne? Donosimo vam drugu stranu Jelene Kastaneti, njezinu drugu ljubav, drugu strast koja do izražaja dođe kada se ugase svjetla dvorana, medalje skinu s vrata, kada gledatelji napuste arenu … ona ulazi u samo njezinu „arenu“, gdje su glavni akteri bijeli list i slova, koja ona itekako dobro zna složiti, jer 30ak tisuća „pratitelja“ na društvenim mrežama sigurno ne može biti u krivu zar ne?

Za početak, najteže pitanje: Tko je Jelena Kastaneti?

Jelena Kastaneti je samo djevojka koja pokušava balansirati između sporta i umjetnosti. Slatinčanka po rođenju, Zagrepčanka po mjestu života posljednjih 6-7 godina, a građanin svijeta po osjećaju pripadnosti (Je li to prevelik klišej za reći?). Mislim da je to to, možda se do kraja sjetim još nečega.

Spojila si “nespojivo”, svoje dvije ljubavi, sport i književnost? Kako ti izgleda radni dan?

Zapravo, samo se prebacujem sa jedne na drugu stranu i nekako balansiram. Teško je postići da niti jedna strana ne bude zapostavljena na račun posvećivanja onoj drugoj strani. Kineziologija je moja struka, ali ja sam i za svoje pisanje prolazila školu Miroslava Mićanovića u CeKaPe-u. Jutro započinjem radeći u sportskom vrtiću “Srednjaci”, nakon toga se smjestim u neki od kafića u Zagrebu, pa se posvetim pisanju. Večer provodim trenirajući druge (i sebe) u Anatomskoj Centrali na Rudešu. Prije spavanja ponovno pišem ili čitam neku od knjiga sa mog beskonačno dugog popisa. Kao što vidiš, funkcionira poput nekog prekidača pomoću kojeg mijenjam dvije opcije koje imam.

Sport, tvoja prva ili druga ljubav? … koji su neki od tvojih najznačajnijih uspjeha do sada?

Teško je birati između dvije strane samoga sebe. U sportu sam od vrtićke dobi, zbilja sam prošla razne treninge i aktivnosti. One koje nisam trenirala, isprobala sam na fakultetu i 100% je točno da sam zaljubljena u sport općenito. Sudjelovala sam na neslužbenim plesnim natjecanjima, na biljarskim turnirima, raznim utrkama za građanstvo (trčanje, rolanje, bicikl). Čak sam slučajno sudjelovala i na turniru u mačevanju organiziranom za one koji se s istim prvi put susreću. Natjecala sam se u powerliftingu (dizanje utega) i, ono najvažnije – u hrvanju.
Sveukupno imam punu ladicu medalja sa različitih domaćih turnira. Imam više od 15 medalja sa službenih državnih prvenstava, nekoliko međunarodnih medalja i čak jednu svjetsku.
Ipak, mislim da je sport, iako je došao prvi, zapravo moja druga ljubav.

Kada si osjetila da bi i “slaganje slova na papir” moglo biti nešto što želiš raditi u životu?

Sa 11 godina, otprilike. Bila sam nešto malo bolesna, kasnila sam sa školskim obvezama i mama mi je pomagala tako da je umjesto mene osmislila sastav za zadaću iz hrvatskog. Kada sam ga trebala prepisati u bilježnicu, shvatila sam da nisam zadovoljna i odlučila sam osmisliti sastav sama. Nakon čitanja istog u školi, nastavnica me pitala je li mi sastav napisala mama. Navodno je bio predobar za tu dob. Taj sam se dan ponosno vratila doma i zaključila da ću ja, kada odrastem, postati pisac.
Objavila sam zbirku pjesama, neke su mi pjesme objavljene u raznim zbirkama sa više autora, napisala sam stotine kratkih priča i upravo pišem roman.
Čini mi se da sam postala ono što sam željela postati. Žao mi je samo što ne mogu pronaći bilježnicu s tim sastavom koji je započeo lavinu mog pisanja.

Smatraš li da tehnologija i društvene mreže danas olakšavaju mladim autorima put do šire publike i prije samog izdavanje knjige?

Definitivno da. Osobno imam blog, facebook stranicu i Instagram profil. Sve je posvećeno pisanju i promociji vlastite, buduće knjige. Svakodnevno mi se javljaju sa područja Hrvatske, Bosne, Hercegovine, Srbije, Crne Gore, Slovenije, Makedonije sa pohvalama, podrškom i sličnim.
Svi ispituju kada će roman biti dostupan i hoće li biti dostupan kod njih. Ono što me posebno veseli, žele potpisane primjerke, pa sam obećala održati promociju na svim tim područjima.

Roman je pri kraju?

Da, roman je pri kraju. Većina je toga napisana, sada samo popravljam neke dijelove. Jako sam uzbuđena oko knjige jer sam u nju dala jako puno sebe. Počela sam je pisati 15.8., a sada, 2 mjeseca kasnije gotovo je spremna za bilo čije oči. Ipak, prvo ide uredniku, pa ćeš se još malo strpiti.

Što se tiče radnje i likova.. Stvarnost ili mašta? Roman je ljubavni?

Likovi, svjesno ili nesvjesno, poprime neke osobine ljudi koje poznajem i susrećem u stvarnosti. No, zapravo su izmišljeni, kao i radnja.
Da, roman je ljubavni. U njemu sam ljubav opisala onako kako je ja vidim i doživljavam.

Kad smo već kod ljubavi, kakav je tvoj status? Jesi li zaljubljena?

Hahah! Nemam dečka i nisam zaljubljena na način na koji ti pitaš.
Ali zaljubljena sam u svijet, u svako doba dana, u sve vremenske prilike, u sitnice koje mi se događaju kroz dan. Zaljubljena sam u pozitivu, u smijeh, u radost.

Uvijek se ovoliko smiješ?
– hahah, da.

E, da, sjetila sam se onog s početka!
Jelena Kastaneti je samo djevojka koja je zaljubljena u – ljubav.

Do izlaska romana, čitajte ju na:
http://jelenakastaneti.com.hr/
https://www.instagram.com/kastaneti/
https://www.facebook.com/jelenatekstovi/

(Tekst i foto: Marijo Kokorić)


Možda će vas zanimati i ...

Back to top button