DOGAĐANJANASLOVNICA

Slatinska Sequoia čuvala tajnu proizvodnje pjenušca u Slatini

Prilikom radova u sklopu jednog od najvećih projekata Grada Slatine, EPIcentar Seqouia Slatina, došlo je do jednog zanimljivog otkrića, vrlo važnog za Slatinu i njezinu povijest.

Naime, prilikom iskopa oko same Sequoie na dubini od oko dva metra pronađena je boca za pjenušac kakav se nekada proizvodio u Slatini.

Podsjetimo, Njemački knez Georg Wilhelm Schaumburg-Lippe kupio je 1841. godine od obitelji Pejačević na slatinskom području imanje koje je obuhvaćalo zemljište s velikim šumskim površinama, vinogradima, voćnjacima i razne gospodarske pogone. U velikom je podrumu 1864. počela i sve do 1912. godine radila tvornica pjenušavog vina – šampanjca od grožđa sorte kadarka.

Ozbiljnija i isplativija proizvodnja počela je 1866. godine dolaskom Otta Rockhrora za upravitelja kada je uređen podrum, nabavljena nova oprema, te se počinje ulagati u marketing. Nakon Ottove smrti 1908. vlasništvo je preuzeo grof Drašković. Godine 1912. prestaje proizvodnja slatinskog pjenušca, a sva proizvodna oprema preseljena je u Mađarsku, gdje je proizvodnja nastavljena.

Pjenušac je slatinski izvorni proizvod koji postaje svojevrsni brand grada Slatine, a zahvaljujući Ivanu Halasu koji je nastavio priču o proizvodnji pjenušavog vina u Slatini preuzevši tvrtku Stari podrum.

– Budući da vinarija Stari podrum nema adekvatne uvjete za čuvanje pronađene boce, odnijeli smo ju u Zavičajni muzej u Slatini gdje će biti pohranjena.
Pronađena je samo jedna boca, iako ih je možda i više, no trenutno je jedina očuvana u cijelosti na području Slatine. Za sada pretpostavljamo da je iz razdoblja od 1864. do 1912. godine, te nemamo saznanja iz koje točno godine, no starost ove boce utvrdit će stručnjaci, – ispričao nam je Ivan Halas, vlasnik vinarije Stari podrum, te dodao kako je u svakom slučaju ovaj pronalazak još jedan od dokaza da su prostori oko Sequoie i vinarije Stari podrum bili povezani prolazima do podrumskih prostorija gdje se čuvalo vino, odnosno pjenušac.

Slatinsko područje je od davnina vinogradarski kraj, a proizvodnja pjenušca u Slatini je evidentirana i dokumentirana te su u slatinskom Zavičajnom muzeju izloženi predmeti koji o tome svjedoče, poput dijelova razbijene boce pjenušca i naljepnica, a u konačnici dokaz proizvodnje i kvalitete slatinskog pjenušca su i medalje koje je slatinskom muzeju prije dvije godine ustupio Arheološki muzej u Zagrebu. Medalje svjedoče da je taj pjenušac bio izlagan na pojedinim svjetskim izložbama te je osvojio vrijedna priznanja.  

Kako bi se pronađena boca očuvala preuzeo ju je v. d. ravnatelja Zavičajnog muzeja Slatina Srđan Đuričić koji je tom prigodom napravio i prvu procjenu.

– Slatina je na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće imala tvornicu pjenušavog vina, a ono što je karakteristika toga vremena, unatoč zabilježenoj serijskoj proizvodnji proizvoda od stakla pa tako i boca, ova boca na sebi nema tragova kalupa te se pretpostavlja da je slobodno puhana isto kao i dijelovi razbijene boce koji su već izloženi u stalnom postavu Zavičajnog muzeja.

Ono što je zanimljivo, vidi se razlika u koloritetu, naime pronađena boca je prozirno svjetlo plave nijanse, dok boca izložena u muzeju vuče nijanse zelene boje. Budući da je boca dugo vremena ležala u neadekvatnim uvjetima na njoj se utjecajem metalnih oksida nahvatala staklena patina i Zavičajni je muzej prihvatio ovu bocu da je sačuva upravo kao takvu u muzejskom depou gdje su kontrolirani mikroklimatski uvjeti s optimalnom temperaturom i vlagom za čuvanje predmeta kojima se na taj način produžuje životni vijek.

Budući da je riječ o takvome predmetu koji je bio zakopan u zemlji mi trenutno nemamo kompetentne djelatnike za restauraciju ove boce, te bi se uklanjanjem zemlje i ostalih nečistoća boca vjerojatno djelomično uništila, tako da ćemo se, ovisno o željama g. Halasa konzultirati s nadležnim konzervatorima i restauratorima koji će utvrditi daljnji postupak čišćenja takvoga predmeta kao i svih sličnih predmeta koji dolaze u muzej, a mi sami nismo u mogućnosti pristupiti njihovoj preventivnoj zaštiti, tako da će boca za sada biti deponirana u stanju u kakvom je i pronađena, – pojasnio je v. d. ravnatelja Đuričić, te zaključio:

– Boca je u vlasništvu g. Ivana Halasa i on ju može preuzeti u svakom trenutku, no bilo bi nam drago da se odluči za njezino izlaganje u našem stalnom postavu kako bi bila vidljiva široj javnosti te posjetitelje zaintrigirala za još jednu drevnu priču o životu u Slatini.
(Mihaela Feldi/Foto: Robert Turkalj)

Možda će vas zanimati i ...

Back to top button