Obljetnica preminuća službenice Božje Majke Marije Krucifikse Kozulić
U župnoj crkvi sv. Josipa od 20. rujna održana je devetnica, a 26., 27. i 28. rujna i trodnevnica u čast obljetnice preminuća službenice Božje Majke Marije Krucifikse Kozulić, osnivateljice karitativnih ustanova u Rijeci i utemeljiteljice autohtone hrvatske redovničke zajednice Družbe sestara Presvetog Srca Isusova, kojoj pripadaju i časne sestre slatinskog Samostana Presvetog Srca Isusova. Svake večeri trodnevnice u 18:00 sati molila se krunica, a u 18:30 slavila se sveta misa.
„Ova trodnevnica za časne sestre Presvetog Srca Isusova važna je i velika jer se prisjećaju rođendana za nebo njihove osnivateljice Službenice Božje Majke Marije Krucifikse Kozulić. Ona je, kao majka, svoj život posvetila odgoju i obrazovanju siromašne djece, što znači da je imala mnogo ljubavi za druge. I kad danas pjevamo o tom neizmjernom izvoru ljubavi na kojem se ona napajala i tu ljubav dijelila najpotrebnijima, veliki nam je primjer, veliki uzor, i zato smo pozvani njoj se utjecati, njezinu pobožnost širiti, a prije toga njezin život poznavati,“ rekao je uvodno na početku trodnevnice župnik vlč. Tomislav Dokoza.
Prvi koji je u toj trodnevnici pozvan slatinskim vjernicima pomoći da bi na tom putu upoznavanja i življenja koračali dobrim, pravim koracima pomogao je vlč. Josip Homjak, upravitelj Župe Blažene Djevice Marije u Novoj Kapeli.
„Često ne razumijemo jedni druge. Ponekad i sam sebe ne razumijem zašto sam postupio kako nisam trebao. A Boga još manje razumijemo,“ rekao je u svojoj homiliji vlč. Homjak. „Često slušam kao svećenik pitanja zašto Bog nešto dopušta, kako može gledati nepravdu, kako može gledati ove ratove. Mi njega ne razumijemo, a Bog će reći: ‘Moji putovi nisu vaši putovi, moje misli nisu vaše misli.’ Vidjeli smo da Isusa i njegovi učenici ne razumiju kada se pitaju zašto da ponesu križ svoj slijedeći ga, ili zašto je svojim učenicima prao noge na Veliki četvrtak. Više puta i Gospa ga nije razumjela: zašto njezin sin koji grijeha nije učinio, koji je po Duhu svetom začet i koji je sin Božji mora biti odbačen, prezren i mora umrijeti? Bog je mogao spasiti svijet i na neki drugi način, ali je izabrao način da se rodi, da živi, da trpi i umre kao jedan od nas, a osnovao je Crkvu kako bi se oslonio na nas i po nama došao vidljiv na ovaj svijet. Mi ne znamo i ne razumijemo zašto je tako, a na nama je prihvaćati. Danas započinje trodnevnica, i želimo ne zaboraviti život i djelo Majke Marije Krucifikse, žene koja je bila kao svatko od nas, redovnica koja sigurno mnogo toga nije razumjela u svom životu i svom odnosu prema Bogu, ali je shvatila da je Bog najveća vrijednost njezina života. Ona je svojim životom nastojala živjeti ono što je Isus poučavao, činio i zapovjedio činiti. Njeno ime Krucifiksa znači „Raspeta“, „Pribijena na križ“. Mi se zovemo kršćani upravo po križu Isusa Krista. I dok rado ističemo križ Isusa Krista u svojim kućama, na raskrižjima naših ulica, na tornjevima naših crkava, stavljamo ga na prsa blizu srca na lančić ili ogrlicu, u životu se bojimo uzeti svoj križ. Ime Krucifiksa znači predanost križu, požrtvovnost, supatništvo i duboku pobožnost prema Isusu Kristu. I ona je upravo širila pobožnost prema Srcu Isusovom, probodenom na križu za naše spasenje…“
Podsjetio je vlč. Homjak da se obitelji danas ne odlučuju za život, a kad se taj život primi od Boga u obitelj, premalo se na tu djecu prenosi pobožnost i ljubav prema Bogu, Crkvi, svetoj euharistiji, prema našim svetinjama. „Majka Krucifiksa živjela je ljubav prema siromašnoj djeci, prema nejakima, i upravo je u tome njezina veličina, jer nas i Isus Krist poziva da ljubimo jedni druge, da prihvaćamo svoj križ, da pomažemo jedni drugima nositi križ i da nastojimo ne biti jedni drugima križ. Potiče nas da činimo male stvari, svagdašnja djela s mnogo ljubavi i vjere, da u tim djelima i osobama koje susrećemo prepoznamo lice Božje. To je put kojim je ova sestra išla, to je put za tebe i za mane, to je poziv gdje me Isus šalje da ga nasljedujem, i to je put prema nebesima. Molimo ovu sestru da nam svojim zagovorom u tome pomogne,“ rekao je vlč. Homjak.
Na misnom slavlju drugoga dana trodnevnice vlč. Antun Stipić, upravitelj Župe sv. Ane u Skenderovcima, na početku svoje homilije čestitao je časnim sestrama Presvetog Srca Isusova skoru devedesetu obljetnicu njihova djelovanja u slatinskoj Župi. Podsjetio je potom na životni put Majke Marije Krucifikse Kozulić, naglasivši kako je bila učiteljica glazbe, stranih jezika, ručnih radova, liturgijskog ruha, vjeroučiteljica, pastoralna i karitativna djelatnica, te majka siromašne i napuštene djece, kojima je besplatno osiguravala krov, hranu, odgoj i obrazovanje.
„Bila je spremna odreći se svoga bogatstva, ne da bi služila ljudima, nego da bi po ljudima služila Kristu, jer sve što je činila, činila je iz ljubavi prema Kristu. A kako mi ovdje, koji volimo Isusa, služimo Kristu u svojoj svakodnevici? Uvijek volimo reći „Bog i Hrvati“ i ponosimo se time, a Boga psujemo na sve strane! I mi, katolici, koji volimo Isusa, koji volimo Boga, trebamo se zapitati kako ga volimo: da li samo time što kažemo da smo katolici, kršteni, da vjerujemo u Isusa, ili to što izgovaramo uistinu i živimo u životu, kao što je živjela službenica Božja Marija Krucifiksa.“
Zapitao je vlč. Stipić koliko među nama, u ovoj našoj lijepoj domovini, ima onih koji svoje roditelje ne doživljavaju kao oca i majku, koliko ima roditelja koji svoju djecu ne doživljavaju kao djecu, koliko ima svećenika koji su stali pred Boga i izrekli svoje „Hoću!“, pa kako žive, koliko ima redovnika i redovnica koji su pred Bogom rekli „Evo me!“, pa kako žive, koliko ima bračnih parova koji su pred oltarom obećali ljubiti se u dobru i zlu, u zdravlju i bolesti u sve dane života svoga, koliko ima roditelja koji su svoju djecu donijeli na rukama i obećali odgajati ih u vjeri pa zaboravili svoje obećanje…
„Nismo svi takvi, ali to je stanje u kojem živimo, a upiremo prstom u drugoga! To se događa jer nema ljubavi prema Bogu, a onda ni prema drugima. Svatko od nas koji volimo Isusa trudimo se odgajati djecu, trudimo se za svoj brak, za svoju župnu zajednicu. Ne dopustimo da nas đavolska podvala udalji od oltara, od sakramenta, jer sakrament je vidljivi znak nevidljive Božje milosti.“
Posljednju svetu misu trodnevne priprave za obilježavanje obljetnice preminuća službenice Božje Majke Marije Krucifikse Kozulić u zajedništvu sa župnikom Tomislavom Dokozom i monsinjorom Vladimirom Škrinjarićem služio je vlč. Žarko Turk, upravitelj Župe Duha Svetoga u Đulovcu. U svojoj homiliji on je usporedio Mariju Kozulić i sudbinu sv. Joba, koji je imao sve što je čovjeku potrebno, obitelj, bogatstvo i mir, i koji je sve izgubio, ali nije izgubio vjeru i nastavio je moliti postojan u svojoj vjeri. Marija je također imala sve, ali osjetila je zov onoga koji je iznad svega toga, koji joj je sve to dao, zov sina Božjega. Osjetila je njegovu ljubav, koja je jača od svih ljudskih ljubavi, od ljubavi čovjeka prema bilo kakvim stvarima, pa i prema osobama. Podsjetio je vlč. Turk da se i Isus lišio svega, pa i božanske časti, i postao čovjekom radi našega spasenja.
„Kad se sin Božji ponizio do kraja, Bog ga je uzvisio iznad svega. Kad se službenica Božja Marija Kozulić, sestra Krucifiksa, svega lišila, onda ju Bog uzdiže. I Marija Propetog Petković bila je kći bogataša, ali je osjećala da je Bog zove i također je imala srca i za Boga, i za siromašne. Sudbine slične, kao da su sestre. I Franjo Asiški odrekao se svega, i sveta Klara… Bog svoje čuva! Ne može nama nitko ništa oduzeti ako smo sve predali Bogu, ne može nas nitko poniziti više ako smo se do kraja ponizili pred Bogom i pred ljudima,“ istaknuo je vlč. Turk.
Nakon cjelodnevnog klanjanja, u utorak, 29. rujna, svečanim je misnim slavljem obilježena 104. obljetnica preminuća službenice Božje Majke Marije Krucifikse Kozulić U zajedništvu s vlč. Dokozom i vlč. Marijanom Pavelićem euharistijsko slavlje predvodio vlč. Robert Kupčak, kancelar Požeške biskupije i upravitelj Pastoralnog centra u Požegi. Sve prisutne na početku mise pozdravio je župnik vlč. Tomislav Dokoza.
„Danas, kad opća Crkva slavi blagdan sv. Mihaela, Gabriela i Rafaela arkanđela, za nas je 29. rujna poseban zato što se zajedno s našim časnim sestrama spominjemo dana premuća Majke Marije Krucifikse, osnivateljice reda časnih sestara Presvetog Srca Isusova. Vjerujem da smo se okupili iz zahvalnosti prema časnim sestrama koje su mnogima i mnogima u ovoj Slatini već skoro 90 godina bile majke. U tom duhu zahvalnosti želimo moliti za njih, da ih Gospodin i dalje prati da bi mogle živjeti po uzoru na njihovu Majku, njihovu osnivateljicu, kojoj slavimo obred preminuća, ali još ljepše mi je reći rođenja za nebo, gdje nas čeka i odakle nas zagovara,“ rekao je župnik domaćin vlč. Tomislav Dokoza.
„Prije 104 godine Majka Marija Krucifiksa Kozulić predala je svoju dušu i sjedinila se s onim kojemu je vjerovala i kojemu je cijeloga svoga života služila. Božjim ugodnicima, trima arkanđelima pridružila se, vjerujemo, i ona te danas kao službenica Božja na putu do oltara svakome od nas može biti i jest zagovornica, pomoć da i mi koji se sada nalazimo još na ovoj zemlji ostvarimo svoj put svetosti. Svaki put svetosti je individualan, svaki je zaseban. I kad dolazimo u crkvu, mjesto posebne Božje prisutnosti, želimo uzeti za sebe, ali ne samo za sebe, nego i za ovaj svijet, dio svetosti koju nam Bog daje, a izvor te svetosti je ovdje na oltaru: tijelo i krv Kristova i njegova Božja riječ. Ovo što slavimo pozvani smo živjeti, zato u ovo slavlje uđimo otvorena srca, da bi sve ono što će se dogoditi pred našim očima i ušima, otajstvo vjere, moglo u nas ući, mijenjati prvo nas, a onda po nama mijenjati ovaj svijet u kojem živimo,“ pozvao je vlč. Kupčak.
Misna slavlja tijekom trodnevnice u čast obljetnice preminuća službenice Božje Majke Marije Krucifikse Kozulić izvrsnim pjevanjem uveličali su članovi Župnog zbora slatinske Župe sv. Josipa pod ravnanjem Eve Balković i zbora mladih „Julije Bürger“ pod ravnanjem Andree Srednoselac.
mf (Tekst i foto: Petar Žarković)
