SLATINA
Slatina danas
Današnja Slatina izrasla je iz malenog gradića čiji su smjer razvoja postavile plemićke obitelji koje su kroz povijest bile vlasnici slatinskih imanja. Posljednja među njima bila je obitelja grof Ivana Draškovića Trakošćanskog koji su slatinsko imanje 1914. godine kupili od kneza Schaumburg-Lippe. Slatina je u to vrijeme bila središte kotara, u kojem se stalno povečavao broj stanovnika (od 1880. do 1914. broj stanovnika povećan je za 50,42% ili 12000 stanovnika) i koji je postao poznat po dobrim konjima, velikim vinogradima, šumskim površinama punim divljači, domaćem pjenušcu, lovačkim psima i velikom sajmu. Grad je u to vrijeme bio prometno, upravno, gospodarsko i kulturno središte ovoga dijela Hrvatske. Draškovići su bili veliki izvoznici drva, poljoprivrednih proizvoda i stoke. Bili su vlasnici velikih površina zemlje na slatinskom području sve do vremena Drugoga svjetskoga rata, tj. sve do agrarne reforme.
“Draškovićev dvorac” ili “Vila Margold”, sagrađen je kao prvi slatinski mlin na valjke. U njemu je od sredine 19. stoljeća svoj prvi molitveni dom u Slatini imala slatinska židovska zajednica. U ovome su objektu stanovali vlastelinski službenici početkom 20. stoljeća. Nakon toga objekat je imao različite namjene. Tu je bio dječji dom poslije Drugog svjetskoga rata, jedno vrijeme Srednja škola, kao i stanovi za njihove profesore. Nakon obnove krajem osamdesetih godina svoj su prostor sve do 1991. godine tu imali Zavičajni muzej Slatina, Gradsko kazalište «Franjo Sertić Bijeli», Slatinski šahovski klub, a na prvome je katu bila svečana gradska dvorana za vjenčanja.
Grad Slatina se razvijao na sjecištu važnih prometnica, koje su povezivale europske krajeve sa sjevera i juga i hrvatske istočne i zapadne krajeve. Kroz svoju je dugu pisanu povijest grad nosio svoje staro ime Slatina pisano u više inačica (Saladnah, Slatinaj, Zalathnuk i sl.), a godine 1921. dobio je naziv Podravska Slatina. Grad i njegovi stanovnici su s tim imenom prolazili kroz mnogobrojne borbe i svjedočili su raznim teškim i ljudskim i ratnim borbama i sudbinama kroz Drugi svjetski rat, vrijeme Hrvatskog proljeća, Domovinski rat. Kada je 1991. godine Hrvatska postala samostalna država Slatini je 1992. godine vraćeno njezino staro povijesno ime, a grad je za svoga zaštitnika odabrao sv. Josipa, glavnog patrona svoje župne crkve, čiji dan – 19. ožujka građani Slatine raznolikim programima obilježavaju od tada svake godine kao glavni gradski blagdan.
